Mačkat

Mačkat se nalazi na severoistočnim obroncima Zlatibora, otprilike na pola puta između centra ove planine i Užica. Magistralni put koji prolazi kroz ovo selo omogućava lak dolazak svima koji žele da ga posete. Prosečna nadmorska visina od 850 metara, mesto na kome se susreću mediteranska i kontinentalna klima i ruža vetrova čine ga idealnim za proizvodnju prerađevina od mesa po čemu je Mačkat nadaleko poznat.

Mačkat   selo Mačkat  škola Mačkat  Saonice  Crkva 

Vredni i preduzimljivi stanovnici ovog zlatiborskog sela nisu dopustili da ih zahvate negativni trendovi koji godinama muče seoske sredine u našoj zemlji. Razvijali su ga, promovisali i napravili svojevrstan "brend" od njega. Danas je Mačkat primer kako, zahvaljujući trudu i predanom radu, jedno selo može postati uspešno i poznato. O tome svedoči i podatak, toliko redak za Srbiju, da se u njemu već godinama konstantno povećava broj stanovnika i rađa sve više dece.

Tradicija i njeno očuvanje su kamen temeljac na kome je Mačkat gradio svoj razvoj pa je ona neodvojivi deo života u njemu. U Mačkatu se nalazi jedna od najstarijih zlatiborskih crkava posvećena svetom Iliji. Od 1809. godine, kada je verovatno sagrađena, pa sve do 1858. godine, postojala je brvnara crkva u Mačkatu. Nova crkva je podignuta 1859. godine. Tu se nalazila nekropola stećaka od čijih kamenih delova je delimično i građena nova crkva. Sada se kod crkve nalazi samo jedan stećak u obliku sarkofaga, bez ikakvih predstava ili natpisa.

Na ikonostasu carske dveri i ikona Hrista delo su Aleksija Lazovića. U crkvi se čuva krst kujundžijske izrade iz XIX veka, dva čiraka sa potpisom majstora Pante iz 1860, a sačuvan je i protokol rođenih od 1837. do 1850. godine.

Potpuno atipično za planinske delove Srbije, u Mačkatu je svoje mesto našao i jedan dvorac. Sagradio ga je srpski ratnik, Ratko Šopalović (1893–1969) koji je vojevao u balkanskim i Prvom svetskom ratu, hrabrošću stekao dve Karađorđeve zvezde, od vojnika postao rezervni potpukovnik. Prilikom proboja Solunskog fronta, kod borbi na Kajmakčalanu, kuršum ga je pogodio u glavu. Preživeo je, ali izgubio vid. Ipak, hrabrog borca nisu zaboravili pa mu je Kralj Petar I Karađorđević obezbedio školovanje u Francuskoj, kumovao na venčanju i pomogao da sagradi dvorac. Kažu da je Ratko opipao svaki kamen koji je ugrađen u zidove, ispravljao graditelje da bi dvorac što više ličio na građevinu koju je video negde na Mediteranu pre nego što je izgubio vid.

  Bajo mačkat Zlatibor  Pršutijada  pršuta  prsuta zlatibor 

Kafana je uvek bila institucija od posebnog društvenog značaja u životu Srba, a Mačkat je verovatno kafanska prestonica Srbije. Broj kafana, i to kakvih, prema broju stanovnika je verovatno najveći u Srbiji. Već godinama, za brojne gurmane koji dolaze na Zlatibor, Mačkat predstavlja nezaobilaznu stanicu. Čuven po jagnjetini u njemu se nalazi restoran Bajo koga zaobilaze samo vegetarijanci.

Stanovnici Mačkata umeli su da iskoriste sve što je priroda darovala njihovom selu pa su, čuvajući tradiciju, pokrenuli veliki broj pogona za preradu mesa u kojima nastaju čuvena zlatiborska goveđa i svinjska pršuta, slanina, stelja, razne vrste kobasica i drugih đakonija specifičnih za Zlatibor i njegova sela. U Mačkatu je nastala i kompanija Zlatiborac čiji proizvodi su odavno prevazišli srpske okvire pa se mogu naći na trpezama širom sveta.

U želji da očuvaju svoju tradicionalnu proizvodnju i prikažu je svetu stanovnici Mačkata svakog januara organizuju Pršutijadu, takmičarski sajam suvomesnatih proizvoda. Na Pršutijadi se biraju najbolji srpski suvomesnati proizvodi i preko 20 proizvođača predstavlja užičku goveđu, svinjsku i ovčiju pršutu, slaninu, stelju i kobasicu. Desetak hiljada gostiju posećuje ovu manifestaciju kako bi probali ili kupili nešto od specijaliteta iz Mačkata.

Shodno svemu rečenom, ako odlučite da posetite Mačkat, možemo samo da vam poželimo: Prijatno!

Bojan Savić za portal Zlatibor - Čudna i čarobna moć