RUŽINA ŠIŠARKA

Neobične tvorevine na stabljikama divlje ruže od malena su privlačile moju pažnju. Sećam se da me je baka, s proleća, slala da joj naberem "ružine šišarke". Ona bi ih nasitno stucala u avanu, pomešala sa mekinjama i davala našim krmačama da bi se što pre bukarile. Ovu stočnu afrodizijačku terapiju baka je primenjivala redovno i sa najdubljim poverenjem u njenu efikasnost. Još pamtim prekore koje sam, vrativši se kući bez šišaraka, jednom dobio.

Oduvek su me zanimali i čudili oblik i građa ružine šišarke. Mnogobrojne grančice, vitice, vlati, vlasi, ni sam ne znam kako da ih nazovem, koje na sve strane koncentrično štrče iz središta loptice, grudvice, kuglice, oraščića, šišarke, opet nisam siguran koju bi reč trebalo upotrebiti i da li takva reč postoji, podsećaju me na neki strašan nered, apsolutnu nelogičnost oblika i dimenzija, nepredvidiv dalji rast, nesrećnu slučajnost, potpunu omašku u stvaranju jedne životne forme, kao da je priroda želela da prikaže i nešto što ne može da postoji, a opet, kada se ova šišarka pogleda na mirnom i plavetnom nebu, sve podseća na lepo organizovan i vidljiv haos.

Većina zapadnoevropskih jezika za ružinu šišarku upotrebljava reč bedegar, koja potiče iz staropersijskog jezika. Budući da su je i sami koristrili u narodnoj medicini, stari Persijanci su joj nadenuli možda najbolje i najtačnije ime - bedegar znači "onaj koji stvara vetar", TVORAC VETRA. Ružina šišarka zapravo je gnezdo za razmnožavanje parazitkog insekta Ružina osa (Diplolepis rosae L. syn. Rhodites rosae) . U proleće, ova osa ubodom pravi rupice u tek nabubrelim lisnim pupoljcima na mladim granama divlje ruže (najčešće Rosa canina L.), tu polaze jaja i izlučevine koje će omogućiti deformaciju stabljike. Kada se gnezdo uveća, iz jaja se razvijaju 2-4 mm duge beznožne larve koje se, svaka posebno, zatvaraju u čvrste čaure. U jednom gnezdu može da se nađe pedesetak, pa i više larvi. Potrebna im je čitava godina da bi se sasvim razvile. Larve u svojim čaurama prezime, a sledećeg proleća iz gnezda izleću već odrasli insekti. Kao entomološku vrstu, čine je skoro u celini partenogene ženke.

Dešava se da u gnezdo ružine ose, koje je već počelo da se razvija, svoja jaja položi i lenština među insektima, Periclistus brandti, opet neka vrsta parazitske ose. Njene larve uvlače se u čaurice ose-domaćina, tu zajedno prezime I sledećeg proleća istovremeno izleću. Osim što su im kuću učinili možda previše tesnom, nezvani gosti ne nanose osnivačima gnezda veće štete. Sasvim je drugi slučaj ako se pojavi nedobrodošli gost, hiperparazit Habrocytus bedeguaris. Ponovo jedna od brojnih osa bez narodnog imena. Njene larve poješće larve domaćina i u njihovim čaurama bezbedno sačekati sledeće proleće.

Osim nepriznatih uspeha moje bake u podsticanju nagona za održanje vrste kod krmača, ružina šišarka koristi se za lečenje kožnih bolesti, tamo gde treba izazvati nadražaj i nagli priliv krvi. Uz sve moguće ograde i savet da šišarku ne koristite ni za šta drugo, osim za snimanje ovako lepih fotografija kao sto je naša, navešću nekoliko preporuka koje u novije vreme (u mračnom srednjem veku šišarka je smatrana otrovnom i ni za šta se nije koristila), navode neki, čak i eminentni, fitoterapeuti:
- Protiv ćelavosti i opadanja kose pamučna loptica natopi se tinkturom šišarke i njome trlja ugroženo mesto ili čitava vlasna površina. Oprezno!
- Za rane koje teško zarastaju previja se gazom umočenom u fiziološki dvotrećinski rastvor soli u kojem je odležala šišarka. Isto se radi i kod zapaljenja plućne maramice, žigova, neuralgije, ali i to pod kontrolom lekara, da ne bi došlo do težih opekotina.
- Tinktura se, 20-25 kapi dnevno, pije protiv zastoja mokraće i bolnog mokrenja.
- Uvarak se pije kod otvrdnuća na želucu ili na materici (je li to moja baka bila na dobrom tragu?).

Sve u svemu, reč je o materiji čija je lekovitost izvesna, možda i velika, ali sa kojom imamo teških nevolja u doziranju i načinu primene. Budući da je zvanična farmacija odavno uvela u redovnu upotrebu neke biljne ljute otrovnice (naprstak, velebilje), najbolje je da sačekamo da se, ako se, sastav ružine šišarke pouzdano ispita, kako bismo dobili siguran, potvrdan ili odričan,odgovor o njenoj primeni u naučnoj medicini.

Autor: Srboljub Ilić