Nema greške - Nekrunisani kraljevi jagnjećih pečenja Zlatibor

18 April 2015  /  Izvor: Nema greške

1

Kao i svi Laloši i ja sam odrastao na gulašima, paprikašima, gibančicama i sličnim specijalitetima banatske kuhinje. Vrhunski roštilj je nešto o čemu smo uvek maštali. S druge strane, barem što se mene tiče, nikad nisam bio preterani ljubitelj pečenja. Naročito jagnjećeg. Tako je bilo sve dok nisam stasao u derana i zaposlio se. Zahvaljujući poslu, počeo sam da obilazim krajeve poznate po jagnjećim pečenjima i uživam u čarima ovog gastronomskog orgazma.

Naravno, neprikosnoven region kada su jagnjeća pečenja u pitanju je Zlatiborski okrug. Da budem još precizniji - potez Mačkat - Šljivovica. Bajo, Pego i Dulović su verovatno tri najpoznatija i napriznatija ugostitelja i majstora ovog zanata.

Svoja iskustva prilikom poseta Pega i Dulovića smo već opisali. Ostao je Bajo koga nisam opisao iz sledećeg razloga - prvi put u životu jagnjetinu sam pojeo kod Baja pre 10 godina, u njegovoj tada novootvorenoj kafani. Jagnjetina je bila loša (čitaj podgrejana) i na mene nije ostavila poseban utisak. Zato sam kafanu Bajo izbegavao 10 godina tj sve do prošle nedelje, kada me je prijatelj naterao da odem ponovo. Ali ne u Bajo pored magistralnog puta Zlatibor - Užice, već u selu Mačkat, gde se nalazi stara kafana Bajo. I poslušao sam ga.

Selo je malo, ne mož’ biti manje, a kafana u centru sela, tik pored Dulovića. Enterijer prijatan, onako pravi kafanski, ali lep i uredan.

Poručujemo predjelo - lepinja, kajmak, kiseo kupus i…. JAGNJEĆE SARMICE! Sarmice koje vas odvode u posebnu dimenziju čulnog zadovoljstva, jer su toliko dobre da to nije normalno! Prva…druga…treća…četvrta. Tu sam stao. Ne zato što ne mogu više, već da bi ostavio mesta i za pečenje.

A pečenje je VRH!!! Reš, preukusno, posoljeno taman koliko treba, sortirano u porciji onako kako treba (od svega pomalo: i masnog i hrvaskavog i krtine). Laganim ritmom završavamo obrok i shvatamo da smo posle 8 sarmica pojeli 900 grama pečenja.

Ja već dišem na škrge, borim se za vazduh ko riba na suvom. Prijatelj ništa bolji, ali najavljuje novu nepogodu - princes krofne! Kakve bre princes krofne? - pitam ga. Eeeee, bolje od bilo kojih domaćih! - odgovara.

Poručujemo i princes krofne. Mislim da 20 godina nisam pojeo ni jednu. A one…. velike k’o osrednja dinja. Neverovatno ukusne. Stvarno domaće, ko baka kući kad ti pravi.

Završavamo klopu, plaćamo račun i konstatujemo da smo za 3.500 dinara pojeli 900 grama pečenja, 8 sarmica, 2 princes krofne, dve salate, porciju kajmaka, dve rakije, litar kisele i šveps.

Ne pamtim kada sam poslednji put ovoliko pojeo. Razbio sam se najstrašnije.

Moram da budem iskren i priznam da ću prilikom sledećih poseta ovom kraju sigurno dati prednost staroj kafani Bajo u odnosu na konkurenciju. I takođe moram da napomenem da ću štelovati dolazak u kafanu oko 13h jer se tada skida pečenje sa ražnja.

Privreda & usluge Zanimljivosti Opština Čajetina, Mačkat